Prošlost je neodređena jednako kao i budućnost,samo što je razlika u tome da smo prošlost doživeli a budućnost ne.Ali sa aspekta stvarnosti,ni prošlost ni budućnost ne možemo opipati.I tako nam kao najstvarnija od svih stvarnosti čini sadašnjost.Samo šta je sadašnjost?Trepneš okom i budućnost je već postala prošlost.Sa aspekta jedne vanremenske tačke sva budućnost je postala prošlost i mi smo odavno već pokopani, a čovečanstvo je doživelo svoj kraj,svemir se ponovo skupio ili zauvek rasparčao...Dakle,ako su prošlost i budućnost neodređene,a sadašnjost nepostojeća,a gde to i da li uopšte postoji čovek ili je sve ovo samo san ljudi koji su odavno umrli i završili na nekom mestu van vremena i prostora?Ukoliko je tako,onda je naša sudbina determinisana i mi svi doživljavamo našu prošlost koju ne možemo promeniti i to iznova i iznova...večno...Ako je vreme vezano za prostor,a prostor za materiju koja je određuje,materijalni svemir se nalazi u nečem beskrajnom.Ako nešto nema kraja,onda je materija toliko nebitna,da se jedne tačke gledanja gotovo i ne postoji.Ili čak i ne postoji.Dakle,gde se čovek kao živo biće sa razvijenom svešću zapravo nalazi u prostoru i vremenu?U sopstvenim zabludama o svom postojanju?Ili je ljudska logika takva da u ovakvom razmišljanju mora postojati greška?U svemu ovom najopasnije je čoveka deliti na posebne kategorije: prošlost,sadašnjost,budućnost.Čovek je biće koje neodvojivo postoji u sva tri vremena i parčati ga na onog koji živi u prošlosti,sadašnjosti ili budućnosti je krajnje besmisleno.
Нема коментара:
Постави коментар